Aneta Goranović: „Priča o antifašizmu biće aktuelna sve dok sadašnjost želi da obesmisli herojstvo i ljubav“

Predstavljamo vam prvi deo priča o predstavi o Ivi Loli Ribaru – “Smrt fašizmu! O Ribarima i Slobodi”, kroz razgovor direktorke Reflektor teatra Anete Goranović i naše uredince Milane Vojnović.

Kako i zašto ste došli na ideju da se bavite ovom temom- antifašizmom i zašto baš Ivom Lolom Ribarom?

smrt-fasizmu-anetaPredstave Reflektor teatra uvek su angažovane i stvarane u želji da u publici izazovu pitanja i promišljanja, a da sa scene poručimo ono što mislimo da je važno. Ideja je da naši reflektori osvetljavaju potisnute i zaboravlje teme. Tako je izabrana i tema naše nove predstave Smrt fašizmu! O Ribarima i Slobodi. Kada je reč o trenutku konačnog izbora, pamtimo ga, naravno. Radili smo prošlog leta zajedno sa Novim Optimizom, Krokodilom i Exit festivalom tribinu Čiji je naš jezik? u Novom Sadu. Kao producentkinja tibine, organizovala sam prevoz ljudi koji na tribini govore, tako su Milena Minja Bogavac (dramaturškinja i rediteljka predstave) i Vlatko Sekulović (naš saveznik, sada i producent) putovali zajedno do Novog Sada, razgovarali o Deklaraciji o zajedničkom jeziku, te besmislenom insistiranju na razlikama, toliko srodnih naroda regiona. Negde na auto-putu, pokrenula se priča o antifašizmu, do Novog Sada, znali su, a vrlo brzo znali smo svi da radimo predstavu o Ivi Loli Ribaru, njegovoj verenici Slobodi, te priču o porodici Ribar. Iskoristili smo leto da mlade pitamo: Da li znaju ko je Ivo Lola Ribar? Malo ih je znalo više od odgovora, da zna ulicu ili instituciju koja nosi njegovo ime. Drugo pitanje je bilo Ko su njihovi savremeni heroji? Ako ne izostavimo da su to članovi porodice, onda ih gotovo nema. To mini istraživanje, samo je još snažnije podstaklo naše uverenje da je pravi trenutak da repertoar Reflektor teatra ponudi neke nove informacije i inspiracije. Volimo činjenicu što je ideja o ovoj predstavi nastala iz zajedničkog rada i udruživanja, simbolički je važno.

Ekipa koja radi na predstavi je mlada, a prilikom priprema za predstavu raspisali ste i kasting. Koliko je bilo teško naći mlade ljude koji će moći da iznesu ovakav projekat?

Predstava Smrt fašizmu! O Ribarima i Slobodi, sjajna je kombinacija mladosti, pokretačke energije i iskustva, koje su priznati i ostvareni ljudi pružili mladima. Kada je reč o kastingu, bilo nam je važno da on se desi, jer samo tako stojimo iza onoga u šta verujemo, a to je prilika i poštenje mogućnosti dobijanja prilike. Tokom ta dva dana kastinga, voleli smo naš posao više nego obično. Upoznali smo sjajne i talentovane ljude, bilo je teško izabrati ekipu od pet glumaca, ne zato što ih nema ili ne mogu to da iznesu, već zato što su mladi umetnici pokazali ozbiljan talenat i posvećenost. Kada je reč o produkcijskom i organizacijskom timu, njega čini mlada i proverena volonterska ekipa Reflektor teatra i ja. Kako bi kvalitete mladih umetnika predstavili u potpunom kapacitetu, nesebičnu podršku su pružili stariji i među najboljim savremenim umetnicima: dizajner Slavimir Stojanović, kompozitor Dragoljub Đuričić, koregorafkinja Andreja Kulešević, fotografkinja Jelena Janković, kao i  drugi članovi autorskog tima. Saznajnu i naučnu stranu predstave podržali su istoričari: Srđan Milošević, Olga Manojlović Pintar, Milovan Pisarri, andragoškinja Maja Maksimović, filmaska rediteljka Mila Turjalić, te ukpuno više od 20 stručnih saradnika i saradnica. Paralelno sa procesom nastanka predstave snimamo i dokumentarni film, koji potpisuje Ivan Stojiljković, a on će vam omogućiti da upoznate ekipu naše predstave, takođe saznate više o temi i njenoj aktuelnosti danas. Od osnivanja Reflektor teatra, verovali smo da postoje savremene mecene, srećna sam što ovog puta mogu da kažem znam da postoje, u našem slučaju to su Vlatko Sekulović i Branimir Brkljač, koji su razumeli važnost ove borbe i postali saveznici  i deo našeg mladog tima.

Sam proces stvaranja predstave je drugačiji i nov za našu scenu. Materijal je stvaran kroz otvorena predavanja i diskusiju između publike i vaše ekipe (glumaca, Minje Bogavac, stručnih saradnika). Zašto se se odlučili za ovaj korak?

Metodologija koautorstva i procesnog stvaranja teksta autentična je za naš rad, pa bih pre rekla da smo nastavili tradiciju stvaranja tekst predstave sa glumcima, saradnicima i publikom. Ponosna sam na sve naše saradnike, njihovu želju da sa nama podele svoja znanja, uspomene, ponosna sam na glumce i glumice koji su predano čitali, istraživali, predlagali, na neumornu i radoznalu Minju, na naš organizacijski tim koji je entuzijastično pripremio sve aktivnosti. Zahvalna sam svim ljudima koji su se javili i pojavili u našem procesu, svi zajedno činimo ovu predstavu. Odluka da radimo ovako, umesto brže i pragmatičnije, leži u našoj potrebi da razumemo, saznamo i zaista verujemo u temu koju postavljamo na scenu. Moja perspektiva kaže da bi bilo patetično govoriti da svetliš u mraku, bez predanog rada i stvarnog ulaganja u to isijavanje. Naš proces podrazumeva da se u svakom od nas upali sijalica želje i razumevanja važnosti teme, te da iz te unutrašnje svetlosti bude stvarana ona na sceni. Sada ovo zvuči patetično, ali tako je- ukoliko ste bili deo procesa, to znate, ukoliko niste, možete videti na našim mrežama.

Da li smatraš da je tema kojom se predstava bavi- antifašizam, odnosno borba protiv fašizma- i dalje relevatna, mnogo vremena kasnije? Postoji li i kolika je korelacija između ondašnjeg i sadašnjeg vremena?

Tužno je izgubljena prilika da danas budemo ponosni na našu antifašističku prošlost, na heroje kao što su Ivo, Jurica i Ivan Ribar, na heroinu kakva je bila Sloboda. Relevantnost istorijske teme u direktnoj je vezi sa potrebama vladajućih elita, pre svega političkih, a one uspešno diktiraju vrednosne frekvencije i intelektualnoj i kulturnoj. Kako je obrazovanje, odanost i posvećnost ideji, ljubav i optimizam, vera u jednaku važnost svakog ljudskog života, postala prevaziđena? U našim kućama žive svedoci Drugog svetskog rata, razgovarajte sa njima, bićete dirnuti njihovim pričama, njihovom snagom i spremnošću da se suprodstave tadašnjem ultimativnom zlu – fašizmu. Pitajte bake i deke- da li su jeli čokolade kojima su ih Nemci podmićivali? Ko su danas heroji? Ko je danas spreman da se odrekne svih svojih privilegija ili da ih uloži u opštu dobrobit? Gde je danas crvena linija posle koje je otpor jedini odgovor? U kojoj je danas uniformi fašizam i ko su njegove žrtve? Zašto mi, mladi, nismo imali priliku da čitamo pismo koje je Ivo Lola Ribar napisao Slobodi? Šta to tako dekadentno u njemu ima, osim ljubavi, istine i nade? Na ova pitanja, odgovor neću dati ja, već predstava. Od mene ćete saznati samo da nismo izabrali istorijske ličnosti da bismo prepričali njihove biografije, da nismo odustali od našeg izraza i izabrali da anesteziramo publiku. Priča o antifašizmu, o Ribarima i Slobodi, biće aktuelna sve dok su neki ljudi označeni kao podobni, a drugi kao manje vredni i sve dok naša sadašnjost želi da obesmisli herojstvo i ljubav.

Predstavu “Smrt fašizmu! O Ribarima i Slobodi” premijerno možete pogledati sledećih datuma:

08. maj pretpremijera – AKUD Lola (Resavska 11) od 20.00h
09. maj premijera Atelje 212 od 20.30
16. maj AKUD Lola (Resavska 11) od 20.00h
23. maj Firchie Think Tank Studio , Novi Sad od 20.00h.

 

Foto: Vanja Sakić i Dimitrije Stanić

Autor: Milana Vojnović

 

Preuzeto sa: Hoću u pozorište